U čemu je razlika između saopćenja Fahrinog SBB-a i tvrdnji da smo sami sebe gađali na Markalama?

radončić hujka hujdur

Djelovanjem neprijateljske propagande skoro da su sve pogibije heroja odbrane preinačene u njihova ubistva s leđa. Protokom vremena stvara se bolja podloga za insinuacije kojima se želi amnestirati agresorsko djelovanje, zločini i podmuklost kojom su napadali na branitelje. „Sami smo sebe ubijali“ – teza je koju žele umetnuti u javni diskurs i uspostaviti kao dominantni samoopis za period 1992–1995.

Upravo smo ovih dana imali priliku vidjeti odakle dolaze takve neistine. U saopćenju SBB BiH – Fahrudin Radončić od 15.9.2017. nabrojana su imena heroja odbrane čije pogibije su eksplicitno označene kao djela državnih i vojnih struktura Republike Bosne i Hercegovine. Tako je stranka u vlasništvu Radončića (koji je slavu u manjem bh. entitetu stekao šireći teze Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića, Dobrice Ćosića, Vojislava Šešelja, po kojima su muslimani od BiH htjeli napraviti svoju, isključivo muslimansku državu) pobrojala imena osoba čije se smrti nikako ne mogu dovesti u kontekst neke zavjere jer je bespredmetno govoriti o tome kako su napustili ovaj svijet, pogotovo dok su još živi mnogobrojni svjedoci tih trenutaka.

U užasnom, a u suštini djetinjastom i očajničkom saopćenju se implicira da je Mustafa Hajrulahović Talijan umro na „misteriozan“ način. Hoće se njegova smrt predstaviti kao nekakav atentat, plod kriminalnih radnji onih kojima Radončićev SBB adresira saopćenje. Istina je jednostavna i neupitna. Heroj Talijan je umro 1998. i to od srčanog udara. To se desilo u Njemačkoj, pa se vidi da u Radončićevoj mašti „bošnjačka državna mafija“ suvereno operiše i po ovoj evropskoj zemlji.

Midhad Hujdur Hujka heroj je odbrane Mostara. Okolnosti i mjesto njegove smrti su i više nego poznate, ne samo u Gradu na Neretvi, već i svima u BiH. I njegovu pogibiju miljenici publike RTRS-a spominju u pamfletu i daju joj oznaku likvidacije. Hujka je poginuo od granate HVO-a u akciji oslobađanja Sjevernog logora tokom deblokade Mostara. O tome koliko su zainterisirani za činjenice i istine o najzaslužnijim sinovima ove zemlje, govori podatak da su u saopćenju SBB-a pogrešno napisali ime heroja Hujke. Stavili su „Mirsada“, umjesto „Midhada“.

Na ove insinuacije reagovala je koordinacija nekoliko boračkih udruženja Hercegovačko-neretvanskog kantona. Oštro su osudili ubiranje političkih poena preko izmišljanja laži o herojima odbrane Midhada Hujdura Hujke i Arifa Pašalića koji je 1998. poginuo u saobraćajnoj nesreći na opasnoj dionici puta Mostar – Sarajevo.

Na ovaj način, grubim lažima, pokušalo se mnogim ratnim i poslijeratnim događajima dati obol unutardržavnog kriminalnog djelovanja. Međutim, kao u slučajevima smrti Hajrulahovića, Hujdura i Pašalića, tako je i sa imenima drugih osoba čije se smrti mistificiraju – veoma lako je utvrditi da je to neprijateljska propaganda.

Podvaljivanjem neistina o pogibijama heroja otpora, ne samo da se skida odgovornost sa agresora, već se ubacuje crv sumnje u čistotu cjelokupne odbrane Republike Bosne i Hercegovine. Cilj je da od njega naraste aždaha koja će uništiti bjelinu tog historijskog podviga hiljada branitelja, od onih u civilnoj vlasti, do onih u rovovima. Sve ovo vodi ka jednom: insinuiranje da smo sami sebe ubijali treba da posluži kao opravdanje agresorima u tezama da su imali posla sa zvjerima koje su, ne samo stvarale muslimansku državu i ubijale nemuslimane, već su u tom paklenom projektu likvidirale i one iz vlastitih redova koji im nisu bili po volji.

U čemu je razlika između ovakvog saopćenja Radončićeve stranke u odnosu na izmišljotine da smo sami sebe gađali na Markalama? Nema razlike.
Prethodna objava: Pogledajte kako Avazova konjokradica Kenan Kešmer laže čitatelje

Komentari

Komentari